Pošaljite nam svoje svjedočanstvo sa fotografijom | Katica Kišićek | Branka Majdančić | Katarina Tutić | Zoran Stojanović | Aide Monsell | Zajednica Cenacolo | John Darwish | Majda Borec | Katarina Čelarević

MAJDA BOREC:
MARIJINA LJUBAV OSLOBODILA ME NAPASTI ZLOGA

Iako sam kršćanski odgojena, kao prosvjetni radnik nisam smjela primjenjivati svoju vjeru, iako sam je imala, ali negdje prikrivenu. Tražila sam ljubav na razne načine, ali svuda naopako. Čitala sam razne knjige filozofskog, religijskog, psihološkog i okultističkog sadržaja. Nisam razlikovala mnoge stvari. Tako je moj život tekao sve do 45 godine. Mislim da je Gospa znala da je zadnji trenutak da me zaustavi.

Godine 1985. počele su mi se događati neke čudne stvari. Boga sam upoznala u neobičnim okolnostima. Radeći u vrtu, počela sam se čuditi i diviti kao nikada do tada svim plodovima, svakoj travčici, svakom cvijetu... Kako je to divno Božje djelo.

Nakako u isto vrijeme doživjela sam i druga znamenja. Netko mi je darovao Sveto pismo. Počela sam ga čitati. Stvari koje sam spoznala toliko su me potresle da sam imala osjećaj kao da mi govori sam Bog. Teklo je to dalje nekoliko godina i na kraju su iz mojih usta dolazile riječi koje nisu bile moje. Govorile su mi: "Dođi k meni bliže." Shvatila sam da je to Marijin glas, ali nisam znala kamo "bliže", gdje da dođem bliže. Kroz nekoliko dana, bilo je to 1987., iznenada je došao moj brat iz Mostara, gdje je živio 40 godina, i taj sam njegov dolazak shvatila kao poziv u Međugorje. Sasvim malo znala sam o Međugorju jer nisam poznavala nikoga tko bi mi o tome mogao reći nešto više. Jednog dana odlučila sam poći u Međugorje i o tome nikome ništa ne reći jer u to vrijeme nije bilo poželjno govoriti da ideš na hodočašće.

Otišla sam u Međugorje i ostala tri dana. Zadnju noć uoči odlaska imala sam snažne snove u slikama. Kad sam se probudila toliko sam plakala da je jedna gospođa u kući gdje sam spavala pitala tko to plače. Nisam znala da to ja tako glasno plačem. U snovima sam imala tri slike koje su me toliko potresle da nisam mogla doći k sebi. Kad pomislim na njih, sva se naježim. Neugodno mi je da ih iznosim jer su toliko teške i osobne. Poslije toga pitala sam se: Bože, kakav sam to ja grijeh učinila da moram zbog toga trpjeti? Poslije tih snova više nisam čitala knjige lošeg sadržaja jer sam shvatila kamo me vode.

Kad sam se vratila kući iz Međugorja, u meni se javila silna želja da okupim ljude s kojima bih molila. Cijele dane sam htjela moliti, a nisam imala s kim. Nisam mogla otići ni svom svećeniku jer sam se bojala da me pogrešno ne shvati. Kad sam jednog dana došla doma iz škole i sjela za stol, začula sam glas: "Moli". Nešto nevjerojatno. Otišla sam u kuhinju da se priberem, skuhala si kavu i ponovno se vratila u sobu, a isti je glas ponovio: "Moli". I to nije prestajalo. Sva zbunjena počela sam na sav glas moliti Zdravomarijo, i glas je nestao. Malo kasnije uključila sam radio i čula vijest kako je otac ubio dvoje djece i ženu. Skamenila sam se. Znala sam da moram moliti za te duše koje su umrle nasilnom smrću.

Iako tada nisam bila vična molitvi, riječi su same izlazile. Rekla sam: Bože, ja znam moliti. Dok sam molila, u mislima sam bila u međugorskoj crkvi. Nakon kraćeg vremena obuzela me milina i smiraj u srcu. Poslije toga stalno sam hodočastila u Međugorje kako bih očistila srce i dušu. Ispovijedajući svoju vjeru, neumorno sam molila da me Marijina ljubav oslobodi napasti Zloga. Dok sam jednom prigodom putovala od Ljubljane do Međugorja, osjetila sam silnu želju da obgrlim cijeli Križevac i cijeli Križ. Ne znam kakvu sam to ljubav gajila spram tom brdu i tom križu, ali kao da je ta želja oduvijek bila u meni. Svaki put kad bih došla u Međugorje kupovala sam križeve dok su drugi kupovali Gospine kipiće i medaljice. Dan danas kad hodočastim u Međugorje imam istu želju.

Od dana kad sam prvi put hodočastila u Međugorje moj život se naglo promijenio. Osjećam se kao da sam stalno u predvorju Neba. Sve moje djelovanje ide kroz Božje oči. Dok sam drugima bila čudna, moja je majka bila strašno sretna jer je vidjela s koliko ljubavi molim za druge. Ovdje u Međugorju molim u tišini. To traje već 15 godina. Ti osjećaji se sve više smiruju u duhovno stanje vjere .

Ovo sveto mjesto pohodila sam toliko puta da svojim posjetima ni sama ne znam broja. Ali to je najmanje važno jer kad god dođem osjećam se kao da sam tu prvi put.Gospa svakoga posebno odgaja. Svakom treba posebna lekcija. Fatima, Lourdes, Međugorje sve je apsolutno povezano molitvom krunice. Ona nas sve spaja i štiti. Sotona nam ne može ništa ako krunicu stalno molimo i nosimo sa sobom. Moramo moliti srcem a ne ustima. Sav naš život se promijeni molitvom. U molitvi s Bogom vidimo da imamo svega previše i da sve to traži puno pažnje, a zbog toga nemamo vremena za molitvu i za Boga.

Dok sam u Međugorju, niti jedan dan ne prođe da ne idem na Podbrdo ili Križevac, da nisam u crkvi na svetoj misi. Dan prođe da i ne primijetim. Tu je toliki mir da poželim ovdje zauvijek ostati. Osjećam da se ovdje rađa prekrasno, pravo jedinstvo cijeloga sveta. Za sve to hvala ti, Marijo. Hvala ti što dolaziš k nama već 27 godina i što nas sve ljubiš. Marijo, hvala ti što nikad nisi posumnjala i što tvoje srce nikad nije umorno i žalosno. Hvala ti, Marijo, što nas liječiš svojom dobrotom i ljubavlju.