Luka Balvan | Zlatko Sudac | Frane Franić | Mirjana Dragičević-Soldo | Jakov Čolo | Jozo Zovko | Ivan Dragičević | Vicka Ivanković-Mijatović | Marija Pavlović-Lunetti

VIDIOC JAKOV ČOLO:
GOSPA ŽELI SVETOST U SVAKOJ OBITELJI

Ukazanja koja traju u Međugorju od 1981. godine, a hvala Bogu još i danas, privlače mnoštvo hodočasnika sa svih strana svijeta, mlade i starije, zdrave i bolesne, znatiželjne i one željne Gospina mira. Poveći je broj i onih koji se žele sresti s vidiocima i s njima podijeliti svoju tjeskobu, od njih tražiti neki savjet, znak ili utjehu. No nije uvijek lako doći do vidjelaca jer i oni imaju svojih obiteljskih obveza, ali ako se potrudimo, i to je moguće.

Od njih šestero: Marije, Vicke, Mirjane, Ivanke, Ivana i Jakova kojima se Gospa ukazala 25. lipnja 1981., njih troje: Marija, Vicka i Ivan imaju svakodnevna ukazanja, a Ivanka, Mirjana i Jakov jedanput godišnje. Kad su ukazanja počela, Jakov je bio najmlađi, imao je samo 10 godina. Na posljednjem svakodnevnom ukazanju 12. rujna 1998. Gospa je Jakovu Čoli rekla da će ukazanje imati jedanput godišnje i to 25. prosinca, na Božić. I za ovaj susret s Gospom na Božić Jakov se pripremao i s uzbuđenjem dočekao Gospin dolazak u 14 sati i 45 minuta. U susretu koji je trajao 7 minuta Gospa mu je predala sljedeću poruku:

"Draga djeco! Danas, s Isusom u naručju, na poseban način vas pozivam na obraćenje. Djeco, kroz sve ovo vrijeme koje mi je Bog dopustio biti s vama neprestano sam vas pozivala na obraćenje. Mnoga vaša srca ostala su zatvorena. Dječice, Isus je mir, ljubav, radost i zato se sada odlučite za Isusa. Počnite moliti. Molite ga za dar obraćenja. Dječice, samo s Isusom možete imati mir, radost i srce ispunjeno ljubavlju. Dječice, ja vas ljubim. Ja sam vaša majka i dajem vam svoj majčinski blagoslov."

* Jakove, Gospa je održala svoje obećanje i ukazala se na Božić. Teško vam je bilo kad je ograničila broj ukazanja, bojim se da će vam biti još teže kada prestanu.
- Uvijek govorim da sam počeo živjeti u desetoj godini i da je to ukazanje za moj život bilo nešto posebno. Moram reći da sam Gospu vidio svaki dan sedamnaest godina i, normalno, kad sam imao svoje posljednje ukazanje, bio je to najtužniji dan u mom životu. Tada sam se pitao kakav će biti moj život i kako ću sve izdržati. Ali, kao što nam Gospa u porukama poručuje da molimo i da ćemo u molitvama dobiti sve što nam je potrebno, razumjet ćete da Gospu nije važno vidjeti očima, već srcem i da je važno slušati njezine poruke.
Cijelu godinu pripremam se u molitvi za Gospin dolazak na Božić. Važno je početi, jer kad nekog volimo, tada za njega uvijek možemo naći vremena. Naša molitva nije samo izgovaranje riječi već je to razgovor s Bogom, ona se prepoznaje i u našim djelima, pomoći bližnjemu. Ponekad je dovoljno nekome se nasmijati, pomiriti se s nekim, jer lako je voljeti onoga tko je na našoj strani, ali treba znati voljeti sve ostale.
Gospa je u jednoj poruci rekla kako želi da sve obitelji budu svete, no to ne znači da moramo dvadeset četiri sata klečati na koljenima. Svetost se pokazuje u malim stvarima; kako odgajamo djecu, kakav smo im primjer, imamo li mir i ljubav u obitelji, a sve to možemo postići ako Bog živi u našem životu.

* Jesu li Gospine poruke put kojim možemo doći do Isusa?
- Moj najljepši dan u životu bio je taj 25. lipnja kad sam dobio taj veliki dar od Boga da vidim Gospu i da s pomoću Gospe upoznam Isusa Krista, jer Gospa toliko vremena ovamo dolazi zato da nas dovede Isusu Kristu kako bismo ga svi upoznali. Ljudi pitaju zašto ukazanja traju toliko dugo, zašto tolike poruke, zašto, zašto... Ja mislim da Bogu trebamo reći hvala. Mi još ne možemo shvatiti koliko nam je milosti darovano. Siguran sam, kad bismo svi otvorili svoja srca, razumjeli bismo zašto Gospa dolazi. Ona ovamo dolazi radi nas jer nas voli i sve nas hoće dovesti do Isusa Krista. Gospine su poruke put do Isusa.
Gospa nas u svojim porukama podsjeća na mnoge stvari koje smo zaboravili. Tako kaže da obnovimo molitvu svete krunice, da molimo srcem, osjetimo radost i mir u molitvi. Naše srce mora osjetiti potrebu za molitvom i ona se mora pretvoriti u radost jer nitko ne može moliti ako mora. Molitva mora postati naša hrana. Hodočasnici dolaze u Međugorje s puno pitanja. Na neka mi ne možemo odgovoriti, ali Gospa uvijek kaže: molite i dobit ćete sve odgovore.
Često je i hodočasničko pitanje zašto je toliko važan post. Prvo zato što Gospa to traži, a drugo objašnjava u jednoj poruci, da se postom i molitvom može sve postići, pa čak i ratove zaustaviti.
Mene žalosti kad ljudi dođu u Međugorje i optužuju Boga i pitaju me zašto im Bog nije pomogao i gdje je sada. Tada pokušavam objasniti da je pravo pitanje jesu li dobri kršćani, jesu li dovoljno molili, jesu li bili primjer drugima, što su poduzimali da se sve to što im se dogodilo ne dogodi. Bog je uvijek uz nas, ali se mi moramo moliti Bogu i ići prema Bogu, a mi činimo pogrešno, sjetimo ga se samo kad je to nama potrebno.

* Znam da ne želite isticati sebe kao vidioca, ali ipak ste Gospin vidjelac i hodočasnici vas cijene i poštuju. Kakav odnos imate spram njih?
- Kad se dolazi u Međugorje, dolazi se i k nama vidiocima. Naglašavam, ovamo se ne dolazi zbog vidjelaca, jer mi smo obični ljudi. Ovamo se ne dolazi da bi se vidjeli neki znakovi, već da bismo doživjeli svoje obraćenje, da bismo započeli novi život s Bogom i, što je najvažnije, da to nastavimo u našim domovima, da oni s kojima se srećemo u nama prepoznaju djelovanje Boga. Najveći i najbolji primjer naše je svjedočanstvo drugima.

* Kako uspijete uskladiti obiteljski život s ukazanjima i svim aktivnostima prema hodočasnicima?
- Mi vidioci živimo kao i svi drugi normalni ljudi. Imamo svoje obitelji, ja imam troje djece koja idu u školu. Međugorje je dosad posjetilo više od 40 milijuna ljudi i većinu tih ljudi mi smo sreli. Molitve nam pomažu da odgajamo svoju djecu, molitve nam pomažu u svemu. Bez Božje pomoći sve to ne bismo mogli.

* Neki su zamolili da im riješite dvojbu o postu. Može li se za post umjesto kruha upotrijebiti pecivo ili što slično i posti li se do ponoći ili do jutra?
- Dan traje dvadeset četiri sata. Neki jedu navečer. Gospa nikoga ni na što ne prisiljava. Znamo što je kruh, znamo što je voda. Ljudi kažu da je to teško pa nalaze kojekakve izgovore, a kad se ide na more, drže se dijete radi izgleda. Može se i postiti ako se hoće, jer nam post treba za naš život, za našu budućnost. U svemu se trebamo malo žrtvovati.

* Kako biste reagirali da recimo vaše dijete, kad dođe u krizne godine, odjednom kaže da ne vjeruje?
- Ne znam. Nisam se još našao u takvoj situaciji, ali sjećam se da je pokojni fra Slavko govorio da djecu treba odgajati otpočetka u vjeri i ako se oni jednom udalje od Boga, uvijek će se vratiti. To vjere što smo im dali ostaje u njihovu srcu i nadam se da do toga neće doći. Molit ću za sve vas, a i vi se pomolite za mene.